Jel mi može netko reć kako da vratim header bloga i smanjim ga?

Ajme kad pogledam kad sam napisala zadnji post smrznem se! Ali opet nije to bilo tako davno iako mi izgleda kao da je prošlo puno dulje. Ne znam što me potaknulo na pisanje...ma znam, moja mudrost. Zadnjih dana dosta mudrujem pa je to bio i razlog za moj povratak.

Neću pisati da ću odsad češće pisati jer ću pisati kad mi se hoće. Da razjasnim za početak...

Od prošlog posta se toliko toga dogodilo. Jedna od stvari je što imam 20 godina i osjećam se kao da sam pobrala svu pamet svijeta. To nije ništa novo ali sam u zadnje vrijeme spoznala stvari koje su me promjenile. Shvatila sam da u životu nije sve crno-bijelo i da ako te neka stvar smeta kod određene osobe ne znači da ta osoba nije za tebe.



Ovo zadnje se odnosi na situacije sa najbližima. Netko u našoj blizini koga volimo prijatelj,partner je nama savršen. Obožavamo ga do krajnjih granica i cijeli odnos ide ko po loju. No kad ta osoba nešto zajebe a ne mislim pri tom zajebe nego napravi sitnicu koja se ponovi poput npr. kašnjenja ne znači da ta osoba nije za nas nego znači da ta osoba ima mane. Tu je stvar u sagledanju situacije i vaganju. Ako ta osoba ima više vrlina i mana onda to i je osoba za nas. Ne postoji osoba koja će nam u svemu biti kako mi želimo. Zapravo i postoji. Ali ta će osoba biti naša sluga koja neće imati svoje "ja" i ubrzo će nam dosaditi.

Stvar je velikim dijelom u nama. Ako želimo promjeniti svijet moramo prvenstveno mijenjati sebe.

Da nije sve tako crno-bijelo je spoznaja koja mi je doslovce promijenila način razmišljanja za vijeke vijekova! Ne postoji crno-bijelo. I sami smo toga svijesni ako nismo dalonisti pa vidimo crveno no point je da i oni znaju što ke crno-bijelo. A ono ne postoji.
Crno-bijelo mi je razjasnilo neke stvari i spriječilo me pametovanja drugim ljudima. Iskreno, nikad nisam pametovala. Uvijek sam nastojala biti objektivna kakva je god situacija. No u objektivnosti ne postoji crno-bijelo i tu je ključna razlika.
Svi vi poznajete neki par kome ne ide od ruke. Jedna strana vara drugu,psihički ili fizički maltretira ili nešto treće. Svaka normalna osoba, ja prva, bi jednoj strani izjavila "Makni se iz te veze". No stvar nije tako jednostavna kao "ostani-ne ostani" pa tako ni crno-bijela. Pitanje je što tu osobu prisiljava da ostane u toj vezi ili braku. Da li je to dijete,financijska ovisnost ili ljubav teško je reći. Najjednostavniji zaključak je pomanjkanje samopouzdanja te osobe kad si tako nešto može dozvoliti. Ta osoba nije kao mi koji "si ne bi tako nešto nikad dopustili". Svi smo jaki na riječima dok ne dođemo u određenu situaciju. Da li smo Ana Magaš ili neka žena koja trpi zlostavljanje ne možemo znati dok ne dospijemo u tu kožu. Nisu sve žene Ane Magaš nego postoje i drugačije. Ostati ili ne ostati? Nije sve tako crno-bijelo.



Ako se netko valja po podu u tramvaju vi mu se sigurno ne želite pridružiti. No to je zato što ste to VI i Vi niste takvi a ON je jer ON nije kao VI a Vi niste kao on. Tu je velika razlika i netko tamo gore u koga svatko od nas posebno vjeruje nas je stvorio RAZLIČITIMA!!!

Male i korisne mudrosti koje sam spoznala s godinama. Nažalost na vlastitoj koži no ništa od ovog navedenog. Čekam još mudrosti. Samo se nadam na tuđim greškama no učenje na svojoj koži je najbolnije ali najučinkovitije.

Još jedna stvar:

Prava ljubav pobjeđuje sve!

U životu jednog ili oboje roditelja nikad nije dosadno. Pogotovo zato jer je roditelj. Jeste li kad razmišljali što sve roditelji trebaju proći s nama, svojom djecom?
Prvo, roditelji dobiju djecu kojoj su se najmanje nadali! Dijete ne želi učit, markira, opija se, izlazi, nosi po njihovoj procjeni ptovokativnu odjeću a za to vrijeme starci doma "štrikaju" i u vječnom su strahu.
Drugo, strah ih je da se jednog dana jedan od njihovih strahova ne ostvari a to je dan kada će kćerkica ponosno dofurat svog dečka doma i reć: "Mama, tata... Ovo je ON!"

Starci su cijeli život u vječnom strahu i ovaj drugi strah ih posebno pere. Hoće li taj ON biti školovan, kakvu će odjeću nositi, hoće li imati dugu kosu (to starce plaši), modro plavu kosu (?), hoće li biti istetoviran ili ispirsan preko cijelog tijela...sto je pitanja. Još ih više ubija pomisao da njihova mala kćerkica ne kaže: "Ali ja njega volim..."



Svaki roditelj želi svom djetetu sve najbolje. Želi da završi fax, nađe dobar posao, uda se ili oženi, ima djecu i život ko iz bajke. No ti isti roditelji koji maštaju o braku svog djeteta ne uzimaju u obzir da ako bi se to dijete već udalo onda ono i treba biti s nekim u vezi i upoznati starce. To je ona situacija koja bi se u narodu rekla: "Jebala bi se a da ne uđe!". Onda još imate i dijete koje psuje po blogu! Strahota!

Onda se dogodi dan kojeg su se starci najviše pribojavali. Saznali su da postoji ON i tu nastaje cijela frka i panika. ON koji je izjednačavan s princem na bijelom konju postaje spirsan i stetoviran frajer duge kose i sve ono loše što si starci zamisle iako podsjeća na Papu Benedikta XVI. no starcima to nije važno jer oni imaju svoju viziju i ne žele ni čut da taj neki bezvezni ON odskače od toga. Doma nastaje frka i panika koju radi tko drugi nego stara koja drži glavu iznad inhalatora i teško dolazi do zraka. ON postaje državni neprijatelj numero uno i ne žele ga ni vidjet jer smatraju da je kćerkica pošašavila iako su je do jučer vidjeli u braku s djecom koju ni sama ne može smislit ko ni penziće. Starci tad ulaze u borbu protiv ON-oga i čekaju da se iskorijeni no ON ne popušta. Starci tad nemaju druge nego upoznat državnog neprijatelja i vidjet kolko taj dečko ima pirseva.





Tada dolazi Taj Dan i stara postaje najbolja punica koju si muškarac može poželjeti, ujedno najbolja domaćica i majka s pedigreom. Stari je cool ko uvijek. Izvana.
Tada dolazi ON u oblekici koja nije za svaki dan i taman kad se želiš nasmijati na to jer se oko toga diže velika pompa, okreneš se iza sebe i na stolu ugledaš 10 vrsta pića koje nisi ni znao da postoje. U tvojoj kući! Tad skužiš da si najebala jer si žensko sa tradicionalnim starcima. CIjela epizoda izgleda kao da je ON došao tražiti moju ruku a osjećaš se kao da ti je uzeo cijelo tijelo jer ga ne osjećaš. Starci su se uvjerili da im je u kuću došao frajer kratke kose i mirni su. Dva dana. Starci su razočarani jer ih je iznevjerio normalnim izgledom i sad traže i dlaku u jajetu i uzimaju mu za zlo što hoda po tlu i gazi po mravima.

Stara je i dalje na inhalatoru. Stari se slaže.
Težak je život staraca!

Svi u crnome ko skupina istinskih partijanera i čašica dobrog vina u ruci je ono što se u našem narodu naziva-karmine!
Ja ne znam kako bi opisala taj obred nakon što pokojnika pošalješ u drugi svijet ali trudit ću se biti što realnija.

Nažalost,neko umre.Za mene osobno je to neš prestrašno!Svi su u tuzi,liju suze i bol iskazuju crnom odjećom (jer crna je simbol tuge).Tada dolazi sprovod.Bol je i dalje prisutna a rodbina i prijatelji ispraćaju svog najdražeg.I onda kad su ga ispratili kaj će drugo nego otić svi kod pokojnikove obitelji doma jest i pit i punih ustiju jecat kako je on ili ona bio dobar čovjek.No...sve je to tradicija.



Moj isti pogled je ko na smrt kako sam napisala u zadnjem pasusu-prestrašno!U kući ti se nakupe ljudi koje jedva da si vidio dvaput u životu a sad polupijani s glavom u tanjuru jecaju nad prokletim životom "što nam uzme našeg Bonu!".
Te karmine su za mene napravljene da nakon sprovoda najbliža obitelj i najuži krug prijatelja dođe izraziti saučešće a gostoprimci ih ponude iz ljubaznosti.Karmine su stvorene za druženje i ublaživanje tuge.No kad se napuni kuća ljudima koji piju i žderu ko da su 3 mjeseca proveli u Africi onda sve ode u mp3!Fasciniraju me one izjave:"Na karmine je najbolje otić!" ko da mi netko najavljuje da David Guetta dolazi u Best i da će dijelit bombone na ulazu.Buaa horor!

Naslušala sam se svakakvih priča.Ekipa se na karminama znala napit i zapjevat no obitelj to baš i nije shvatila na način da tko pjeva,zlo ne misli pa je raspjevana ekipa završila i di im je mjesto.100 takvih slučajeva.No dovoljan je primjer da vidiš da je kod nekog na karminama puna kuća ljudi di se praktički nitko ne zna.Tad ti ne treba mozga da zaključiš da ekipa nije došla zbog pokojnika nego zbog kuharice!



No možda ljudi imaju kao i ja fobije od sprovoda pa da dođu k sebi odlepršaju na karmine i utope tugu u čašici i janjetini.Obitelj ima briga i briga:ima bol u srcu i pokušava spojiti kraj s krajem od silnih troškova sprovoda (čak bi i novo dijete bilo jeftinije!) i još se na kraju mora brinut što će jest karminaši kako ne bi bili shvaćeni kao škrta obitelj.

Zapravo bi trebali promijeniti taj običaj-svi najbolji prijatelji i obitelj bi trebali pokojnikovu obitelj ugostiti i nahraniti.Tako bi toj obitelji bilo lakše i znali bi da je netko uz njih,i to bez ikakve koristi!Kad bi se već htjelo jest i pit onda bi to bilo na više lokacija,kod ostalih prijatelja.Tako bi obitelj pokojnika poštedili sa sipanjem viceva iz rukava i uvelike joj olakšalo bol.
Jebena ideja!No dotad ćemo svi jedva čekat sprovode jer ćemo znat da je to fešta i pol!